Lapis Lazuli (lat.= lazurni kamen) u Europu je donio Aleksandar Veliki, u početku su ga zvali ultramarinum. Jedan je od najstarijih minerala korištenih u izradi nakita i ukrasnih predmeta. Asirci su od njega izrađivali pečate. Uz tirkiz i karneol, bio je sveti kamen Tibetanaca i starih Egipćana. Stari Egipćani su od njega izrađivali amajlije i skarabeje. Glavni sudac starog Egipta je nosio statuu boginje istine Naat načinjenu od lapis lazulija. Pretvoren u prah su ga koristili za dobivanje azurno plave boje koju su koristili za oslikavanje hramova i grobnica, kao i za šminku. Tutan Kamonova maska izrađena je od lapis lazulija i zlata.
Prema Epu o Gilgamešu, legendarni sumerski kralj (3000. pr. Krista) i mezopotamijski junak nosio je ukrase baš od lapis lazulija. Perzijanci su vjerovali da nebo duguje svoju boju ogromnoj ploči lapisa na kojoj počiva Zemlja, stoga su pokojnike sahranjivali s lapisom vjerujući da će im tako olakšati prelazak u zagrobni život.
Stari Grci i Rimljani lapis lazuli su nazivali safirom, tako Plinije stariji zapisuje u 'Historia naturalis': "U plavim safirima sjaje zlatne točke. Kao nebeski svod po kojem su se osule zvijezde." Ostaci umjetnina i nakita od ovog kamena nađeni su u ruševinama Troje.
Mandarini su u staroj Kini ukrašavali svoje kapice kuglicama lapisa. Veliki dio ukrasa u zamku Alhambra u Španiji je izrađen od praha lapisa.
Lapis lazuli je najskuplja boja svih vremena, slikari su je koristili sve do devetnaestog stoljeća. Stari Rimljani pripisivali su mu afrodizijačka svojstva, a u srednjem vijeku vjerovalo se da čuva zdravlje i oslobađa dušu od grijeha, straha i zavisti.
Danas se smatra kamenom istine i prijateljstva. Donosi sklad u međuljudske odnose i ističe individualnost osobe koja ga nosi. Pobjeđuje mračne misli, depresiju i negativne emocije. |