Australija – Coober Pedy

Nalazi se na poznatoj cesti Stuart Highway, 800 kilometara sjeverno od Adelaide i 700 kilometara južno od prvog slijedećeg grada Alice Springs, te sa svojih 1900 stanovnika predstavlja svjetsku prijestolnicu najvrijednijeg opala, kako zbog njihove izuzetne kvalitete, tako i zbog količine opala koji su tamo iskopani.

Ime ‘Coober Pedy’ dolazi od aboriđanskog
naziva Kupa-piti, što u slobodnom prijevodu znači; bijeli čovijek u rupi.

Prosječne dnevne temperature kreću se od -2 u zimskom periodu (u 7.mjesecu) pa sve do +48 u ljetnom periodu (u 12. mjesecu).

OPAL – DRAGI KAMEN

Od mnogih legendi koje o ovome prekrasnom kamenu kruže diljem svijeta meni je osobno najdraža jedna stara indijska koja nam govori kako su bogovi Brama, Višna i Šiva riješili svoje ljubavne probleme. Naime, sva su trojica bili zaljubljeni u istu prekrasnu ženu te ih je razdirala velika ljubomora.
Odlučili su da neće biti ničija te da će je iz tog razloga pretvoriti u krasnu sliku.
Svaki joj je bog podario jednu boju:
Brama prekrasnu plavu, Višna sjajnu zlatnu a Šiva žarko crvenu.Na nesreću vjetar je na platnu pomješao boje, a sudbina je ženu pretvorila u kamen.O tom je kamenu, opalu, ovdje riječ.

Tisućama godina ljudi nisu znali uzrok nastajanja duginih boja na dragome opalu . Mislilo se da nastaju kao što nastaju boje na tankom sloju razlivenog ulja.
Tek je znanstvenicima s elektronskim mikroskopom 1964. godine uspjelo doznati pravi uzrok. Kod velikih su povećanja uspjeli vidjeti da se u strukturi opala nalaze male kuglice minerala cristobalita na kojima se svjetlost lomi i tako nastaju boje spektra ovisno o veličini tih kuglica (0,15-0,3 tisućinke milimetra).
Ta se pojava po opalu zove opalescencija odnosno osobina dragog opala da pokazuje igru boja .

Što više razigranih boja to opal postiže više i razigriranije cijene. Osobno sam se u to uvjerio u Coober Pedy gdje je netom iskopan dobar (vatreni) opal bez mnogo muke za rudara, postigao cijenu od 300 dolara po gramu. Kako mi je jednom prilikom rekao moj domaćin Mijo Marković, koji ga traži već 35 godina, opal je rijetka stvar koju je teže pronaći nego prodati.
Nebrojeni kineski dileri za dobar će komad iskrcati koliko je god potrebno novaca, kako bi komad odletio u kineske manufakture, gdje će nakon rezanja, brušenja i poliranja biti ugrađen u zlato, srebro ili platinu.
Takav oplemenjeni komad zatim će krenuti prema svojim krajnjim destinacijama: SAD, Europi i Japanu, gdje će njegovi obožavatelji bez problema za njih platiti astronomske iznose. Njegova cijena će ovisno o kvaliteti komada i samog rada narasti do vrtoglavih nekoliko desetaka tisuća dolara po gramu, što ga čini apsolutno najskupljim dragim kamenom na svijetu. Da, dobro ste pomislili.
Skupljim od dijamanata…….

KLUBOVI U COOPER PEDY

Hrvatski klub svakako spada među najveće i najimpozantnije nadzemne građevine u Coober pedy.
Otvoren prije dvadesetak godina, uz velika odricanja naših rudara, danas čeka novoga kupca.
Kako se broj naših ljudi do današnjih dana drastično smanjio, ostalo ih je svega 60, među našom zajednicom sve je raširenija zamisao da bi se njegovom prodajom te dobivenim novcem mogao otvoriti dom za starije osobe u Adelaidu, koji bi služio kako našim rudarima tako i velikoj hrvatskoj zajednici. Osim Hrvatskog kluba sa svojim etničkim klubom u Coober pedy mogu se podičiti još jedino Grci, Srbi te ujedinjeni Talijansko australski klub…..

HRVATSKI DUĆAN U PUSTINJI

Najugodnije iznenađenje doživio sam kada nas je jedan Grk u čiji smo dućan slućajno ušli, uputio da idemo i potrošimo novac kod njegovog hrvatskog prijatelja, koji ima dućan tek nekoliko stotina metara od njegovog.
Opal shop Vranci jedini je shop u vlasništvu naših ljudi, a drži ga naš iseljenik Mladen.
Kako i sam kaže; ovoga dućana ne bi bilo bez sloge i pomoći naših ljudi, koji sad eto služi na čast njemu ali i svim Hrvatima koji su mu u tom naumu pomogli.
Pomagao sam i bio sam pomognut, omiljena je Mladenova izreka jer kako kaže u pustinji se drugačije opstati ne može…..
Ime Vranci dao je dućanu po svom rodnom kraju,
najljepšem dijelu Kreševa u kojem je zadnji put bio daleke 1981, a za koji još kaže da je vrijeme da mu se vrati.

ANTINA KUĆA POD ZEMLJOM

Antina ulica – iz razloga što je prvi napravio kuću pod zemljom u tom dijelu Cooper Pedy.
Kompletnu je kuću, kako mi je kazivao naš domaćin Ante, napravio prije 40 godina u rekordnom roku od mjesec dana i to isključivo krampom udarajući po živoj stijeni.
Danas se uz pomoć eksploziva i blowera koji izvlači razbijene i usitnjene komade stijene trosobni dom u pećini sa spavaćom sobom, dnevnim boravkom, kuhinjom i kupaonicom može iskopati u stijeni za sličnu ili istu cijenu izgradnje kuće na površini.
Takva kuća ima stalnu ugodnu temperaturu, dok kuće na površini iziskuju klima-uređaje, pogotovo tijekom ljetnih mjeseci, kada temperature često prelaze 45 stupnjeva Celzijusa

KATOLIČKA CRKVA POD ZEMLJOM

Katolička crkva Svetog Petra i Pavla, podignuta je 1965. godine a
njeno financiranje, nastajanje i gradnju uveliko su pomogli Hrvati, na što su i dan danas vrlo ponosni.
Rijetke mise koje četvrtkom i nedjeljom održava irski svećenik danas pohode isključivo naši ljudi, a pridruži im se tu i tamo pokoji Talijan, ukoliko se ne računaju turisti koji ovamo dolaze isključivo u zimskim mjesecima i to za vrijeme australskih školskih praznika.

Irski se svećenik upravo ovih dana sprema napustiti Coober Pedy a imao sam priliku vidjeti privjesak, to jest križić od opala koji mu za uspomenu na vrijeme provedeno sa njima izrađuju naši rudari.

GROBLJE U COOBER PEDY

Josip Salopek umro 1997.
Veselko Petrović umro 1992.
Blažan Katušić umro 1997.
Nikola Magdić umro 1986. – nesretnim slučajem
Josip Hikl umro 1988.
Augustin Vegar umro 1986. u Adelaidu, zakopam u Cooper Pedy
Josip Rukavina umro 1978.
Steve Tulesić umro 1994.
Veliki je i još nepoznati broj hrvata koji su umrli u Cooper Pedy a zakopani su širom Australije.

PUSTINJA

Duboko u pustinji mogu se pronaći dijelovi terenskih automobila koji su usljed nepristupačnog terena ili tko zna kakvih drugih razloga otpali sa vozila.

BREAKAWAYS RESERVE

Nalazi se 34 kilomera sjeverno od Copper Pedy.
Grad i njegovo zaleđe zbog specifičnog krajolika vrlo je privlačan za filmaše.
Sam grad je bio scenografija za film Opal Dream 2005. godine
Zaleđe, osobito Breakaways reserve koji se nalazi na našim slikama i Moon Plain,
pozadina su u filmovima,
uključujući Mad Max, Beyond Thunderdome, Crveni Planet, Priscilla, Queen of the Desert, Pitch Black i Salute of the Jugger, u kojima su lokalni stanovnici te i mnogi naši Hrvati korišteni kao statisti.

OPASNOSTI
Diljem cijelog područja oko Coober Pedy nalaze se upozorenja putnicima i turistima na tablama, te drakonske kazne koje se izvršavaju na licu mjesta ukoliko odlučite da ih se ne pridržavate.

Dok smo razgledavali nebrojena nalazišta opala, na 14. kilometara od Coober Pedy,
moj veliki prijatelj, moj mentor i brusač opala Dragutin Sluga umalo je tragično završio.
Zemlja je pod njegovim nogama jednostavno počela nestajati a samo zahvaljujući svom golemom iskustvu i oprezu izbjegao je sudbinu mnogih koje je pustnja zauvjek proguala.

PIRAMIDE OD PIJESKA
One nastaju iskopavanjem i radom blowera koji usisava usitnjenu zemlju na dubinama od 20 – 40 metara.
Kada piramida od pijeska postane prevelika mobilni blower (izmišljen krajem šezdesetih godina) jednostavno se pomakne koji metar dalje, a nova piramida spremna je za svoj rast.

STROJEVI
Zanimljiv je statistički podatak za prvu polovicu prošlog stoljeća, o uspjehu tadašnjih rudara:
10% ih se obogatilo, 50% je dobro živjelo, 20% bijedno životarilo a 20% je napustilo “čarobna” polja opala bez novčića u džepu.

Danas su ti odnosi ipak drugačiji.
Zahvaljujući modernoj mehanizaciji više je bogataša, koji su sa našeg današnjeg stanovišta ipak više dobri mehaničari nego rudari.

Jedna od meni impresivnijih stvari u pustinjama oko Coober Pedy svakako su stotine i stotine napuštenih bagera, blowera, dizalica, velikih kamiona, gusjeničara, ukratko cijela jedna gomila industrijskog otpada koja nam priča o o tuzi i sreći, o nadanjima i neispunjenim očekivanjima, ali i o nevjerojatnom materjalnom bogatstvu koju su mnogi od nekadašnjih vlasnika ovih strojeva okusili.
Naime,
kako mi je ispričao jedan od mojih domaćina u Coober Pedy iskusni rudar Ivan Vrlić,
nije rijedak slučaj da rudari nakon što nađu opal i izvade ga, te dobiju novac u ruke, jednostavno zauvjek nestanu iz Coober Pedy. Što je iznos dolara veći, manje su šanse da će se taj netko vratiti po svoje strojeve, pogotovo ako se radi o iznosima od preko milijun dolara.

Kako mi je na kraju rekao Ivan Vrlić – pustinja će ionako sve to progutati.

Autor teksta i fotografija: Danijel Galović


Komentiraj

MineralExpo | Međunarodni sajmovi dragog i poludragog kamenja
©2016