Identifikacija rubina i safira

Kako razlikovati prirodni rubin od imitacija i sintetskog rubina?
(u tekstu prvenstveno navodim rubin, mada se sve metode identifikacije mogu primijeniti i na safire)

Rubini spadaju u drago kamenje te su jedni od najvrjednijih i najcjenjenijih dragulja,
najljepši primjerci mogu dostići cijenu i do 20 000 dolara po karatu.
Od davnih vremena rubini su bili rezervirani samo za najvišu klasu, te su ih ljudi pokušavali imitirati od raznih dostupnih materijala.

 

Tu bi mogli napraviti podjelu na imitacije, sintetiku te tretirano kamenje.

Imitacija rubina
Razni materijali (npr.. staklo, plastika) te prirodno kamenje (npr.. spinel, turmalin, granat) imitiraju prirodni rubin.

Sintetski rubin
Izrađeni materijal koji imitira sva fizikalna i kemijska svojstva pravog prirodnog rubina. Postoje razni načini izrade: od vrlo jednostavnih i jeftinih, do procesa koji su napušteni pošto im je sama proizvodnja prelazila cijenu prirodnog kamenja.

Tretirani rubini
Sve kamenje koje je od strane ljudi izmijenjeno na bilo koji način smatra se tretiranim (osim uobičajenih metoda rezanja, brušenja i poliranja).
Rubini kao i sve ostalo drago i poludrago kamenje ima razrede kvalitete koji uvelike utječu na
cijenu kamena. Neproziran rubin loše boje je praktički bezvrijedan, dok mu se raznim metodama grijanja, bojanja, radijacije i impregniranja može poboljšati izgled te tako i sama cijena.

Trenutačno preko 90% prirodnih rubina na tržištu su tretirani grijanjem, što im poboljšava boju i prozirnost, i taj se proces smatra regularnim, mada pri kupovini netretirani rubini dostižu 30-40% veću cijenu.

 

Prvo par korisnih savjeta (vezano samo uz prozirne, velike rubine lijepe boje).

– Rubine nećete naći u jeftinom nakitu.
Obično se stavljaju u zlato te ostale plemenite kovine, jer im cijena daleko prelazi cijenu kovine u koju se ugrađuje.

– Starost nakita ne govori ništa o kamenu.
Ljudi nisu bili ništa pošteniji prije sto ili dvjesto godina.

– Lokacija kupovine ne govori ništa o kamenu.
U Aziji pred rudnikom ili u malom selu u Africi,
prodavač zna o rubinima puno više od vas te ih sigurno neće prodati u bescjenje,
to jest na tim ćete mjestima prije kupiti imitaciju ili sintetiku nego bilo gdje drugdje.

– Veliki čisti rubini su jako, jako rijetki.
Stoljećima a tako i danas, kraljevi, plemstvo te jako bogati ljudi su se otimali tko će kupiti ljepši primjerak.
Rudari i lokalno stanovništvo su od uvijek bili upoznati sa njihovom vrijednošću.

Tako da je malo vjerojatno da ste ga našli ispod bakinog kreveta ili da je deda mijenjao ogledalo negdje u Tajlandu za baš lijepi primjerak.

 

Identifikacija

Probat ću navesti karakteristike koje možete uočiti sa golim okom ili jednostavnim povećanjem, bez sofisticirane gemološke opreme.

 

prikaz inkluzija u rubinu

Prirodni rubin

1. ravne ili heksagonalne crte rasta– crte rasta koje prate stranice neobrađenog kristala.
Uvijek paralelne s raznim plohama kristala.
Mogu biti jako izražene mada ih je ponekad teško uočiti u obrađenom kristalu.
2. Iglice rutila – u tri smjera pod kutom od 60/120. Mogu tvoriti fenomen zvan asterizam to jest prikaz zvijezde u kamenu.
3. Inkluzije kristala – razni kristali zarobljeni u kamenu.
Mogu biti erodirani ili čak jasnih i ravnih bridova obično su to kristali cirkona, kalcita, apatita , spinela itd…
4. Iglice bohemita.
5. Praznine popunjene tekućinom, plinom i kristalom- moguće su 3 verzije istog: samo tekućina, tekućina s plinom i sve troje.
6. Otisci prstiju– inkluzije tekućine ili kristala koje podsjećaju na otisak prsta.
7. Twinning (sarslaci)– kada se u kamenu ne radi samo o jednom kristalu nego o više njih sraslih zajedno. Fenomen uočavamo kao zrcalne plohe.
8. Distribucija boje – boja može biti drukčija u dijelovima kamena, prijelazi znaju biti ravni i često jasno vidljivi (češće kod safira).
9. Hematit – točkice ili plate hematita

 

Imitacije:

Staklo i plastika će uvijek na dodir biti drukčiji od pravog kamena. Rubini spadaju u jedan od najtvrđih minerala, dok ćete na staklu lako primijetiti tragove trošenja.
Spojevi fasetiranih stranica biti će obično okrhani a plohe izgrebane. Na staklu i plastici, zbog mekoće materijala, nemože se napraviti kvalitetno završno poliranje ploha kao na rubinu, te nemogu dosegnuti sjaj prirodnog materijala. Kod plastike se na plohama i spojevima stranica mogu primijetiti tragovi lijevanja.
Kod prirodnog kamenja koje imitira rubin identifikacija bez gemološke opreme je jako otežana. Razni minerali mogu imitirati rubin te se na oko u većini slučaja nemože primijetiti razlika.

Sintetika:

Jedina razlika između sintetskog i pravog prirodnog rubina su inkluzije. Nekad se mogu uočiti i golim okom ali je obično potrebna detaljna mikroskopska provjera.
Na slici su prikazane inkluzije u Vernuil ili Flame fusion izrađenom rubinu dok rubini izrađeni Flux metodom kopiraju veči dio inkluzija iz prirodnog rubina.
Flux metoda daleko je sofisticiranija te ju je daleko teže indentificirati.
Dobra stvar je jedino da su Flux rubini jako rijetki te da se trenutačno u svijetu više ne izrađuju tom metodom.

inkluzije rubin sintetika

Sintetski rubin

1. Zakrivljene crte rasta – ne postoje u prirodnom kamenu
2. Mjehuri zraka – može ih biti jako puno do samo jedan ili dva, obično okrugli ali mogu biti i jajasti te raznih izduženih oblika.
Ako ih je više obično “putuju” u istomsmjeru.
3. Zakrivljena distribucija boje.

Tretiranje:
U dosta slučaja tragove tretiranja je jako teško uočiti čak i standardnom gemološkom opremom,
tako da su ponekad potrebne i razne laboratorijske analize.

 



Komentiraj

MineralExpo | Međunarodni sajmovi dragog i poludragog kamenja
©2016